NOVI EKONOMSKI DOGOVOR

Modernizacija, Investicije, SLoboda, Inovacije (MISLI)

Prof. dr Goran Radosavljević
Kandidat za premijera koalicije “Ajmo ljudi”

Beograd, mart 2022. godine

Ekonomska politika u prethodnoj deceniji dovela je do toga da je Srbija danas jedna od pet najsiromašnijih zemalja Evrope sa prosečnim dohotkom po glavi stanovnika na nivou od oko 48% proseka EU. Zbog toga je potreban zaokret u vođenju ekonomske politike, otklon prema svemu što je bilo loše u prethodnom periodu i ekonomska lustracija. Nelegalno bogaćenje zloupotrebom javne svojine i državnih resursa mora biti zaustavljeno i adekvatno sankcionisano. To će se postići ekonomskom lustracijom, punom primenom Zakona o poreklu imovine i izgradnjom nezavisnog pravosuđa. Institucije, koje su bile suspendovane u prethodnom periodu, osposobiće se da obavljaju svoj posao – zaštita interesa države, privrede i građana. Time će se stati na put najvećem problemu u Srbiji danas – korupciji. Zaustaviće se praksa potpisivanja štetnih ugovora uz reviziju svih ekonomskih ugovora potpisanih u prethodnom periodu, uz poštovanje prava investitora i sankcionisanje svih koji su sa strane države učestvovali u sklapanju takvih sporazuma. Svi dokumenti će biti detaljno analizirani i stavljeni na uvid javnosti.

Ekonomska politika koju želimo da uspostavimo u narednom periodu počiva na nekoliko stubova: Modernizacija, Investicije, SLoboda i Inovacije (MISLI). Vizija ove politike je uspostavljanje ekonomske slobode i mediokratije kao osnova za izgradnju modernog društva. Ona je sastavni deo izvornih evropskih vrednosti kojima Srbija treba da teži. Napredak u društvu mora da bude baziran na znanju i rezultatima, ne na pripadnosti određenim grupama. Da bi privreda mogla da se razvija, potrebne su investicije u inovacije i tehnologiju. Investicije su u prethodnom periodu bile na prosečnom nivou od 18% BDP. Da bi građani Srbije osetili boljitak, one moraju da dostignu 25% BDP, sa akcentom na privatnim domaćim investicijama. Tehnološki razvoj je ključan za dostizanje tako brzog rasta i standarda razvijenih Evropskih zemalja i smatramo da Srbija ne sme da ispusti šansu koju pruža nova digitalna revolucija.

VIŠE O TOME

Turning point – zašto nakon ovih izbora ništa više neće biti isto

Za svake izbore se kaže da su istorijski, da određuju sudbinu zemlje, njenih građana, regiona, ili čak celog sveta. Kada pogledamo unazad, za većinu izbora to ne možemo tvrditi. Međutim, shodno svemu što ćemo navesti, za američke predsedničke izbore 2020. godine možemo sa sigurnošću tvrditi da su od istorijske važnosti. Rezultati ovih izbora oblikovaće budućnost planete, demokratije, ljudskih prava i sloboda u XXI veku.

Predsednički izbori u SAD održaće se formalno u utorak 3. novembra 2020. godine. Zbog drugačijeg političkog sistema, u odnosu na izborni sistem u Srbiji, za neke građane SAD sam proces glasanja je već započeo kroz rano glasanje – early vote, ili kroz prijavljivanje za glasanje poštom. Pojava korona virusa uticala je na to da se građani u velikom broju opredele da svoje aktivno izborno pravo ostvare glasanjem putem pošte. Sam sistem se razlikuje od jedne do druge federalne države, ali je činjenica da se rekordno veliki broj građana opredelio da glasa na jedan od ova dva načina. U trenutku dok ovo pišem, predsednik Tramp i potpredsednik Pens su već obavili svoju građansku dužnost i glasali, kao i više od 60 miliona Amerikanaca. Ovo je rekordna zabeležena izlaznost u ranom glasanju, a pretpostavlja se da će broj građana koji će na ovaj način glasati biti još veći do utorka 3. novembra 2020. godine.

Elektorski izborni sistem

Predsednički izbori u SAD organizovani su tako da građani formalno biraju elektore, koji predstavljaju volju glasača te federalne države i glasaju za predsednika u skladu sa rezultatima izbora u toj državi. Za većinu federalnih država se unapred zna da li će pobediti predstavnik republikanaca, ili demokrata, dok se kampanja uglavnom vodi u 10 država gde se građani prikolne na jednu ili drugu stranu. Ove države se nazivaju swing states, jer kao na klackalici težinu prenesu na jednu stranu izborne poluge. Kandidat koji pobedi u većini država na klackalici osvaja većinu elektorskih glasova, dobija predsedničke izbore i mesto u Beloj kući. Prema istraživanjima javnog mnjenja, već duži vremenski period naklonost građana u svih 10 država na klackalici ima kandidat demokrata Džo Bajden (Joe Biden). U različitim anketama, ova prednost se uvećavala i smanjivala, ali je uvek bila konstantno na strani Bajdena. Zbog toga, za očekivati je da će pobedu na predsedničkim izborima osvojiti kandidat demokrata Džo Bajden.

Bajden u kampanji

Pored predsedničkih izbora, istovremeno se održavaju izbori za 435 mesta u Kongresu (donji dom) i 35 mesta u Senatu (gornji dom). Na osnovu istraživanja javnog mnjenja u SAD može se pretpostaviti da će demokrate očuvati većinu u Kongresu, dok je otvoreno pitanje da li će republikanci uspeti da sačuvaju većinu u Senatu. Rezultati izbora za Senat mogu imati presudnu važnost za budućnosti SAD, čak možda više nego sami predsednički izbori.

VIŠE O TOME

Zašto Donald Tramp neće još dugo biti Predsednik SAD

Početkom novembra 2016. godine objavio sam članak Backfire – Zašto će Donald Tramp biti sledeći Predsednik SAD, gde sam naveo da će duboka socijalna podela koja već dugo postoji u SAD za posledicu imati izbor Donalda Trampa za Predsednika. Ova kriza odrazila se na obe stranke u SAD i na njihove politike. Republikanska stranka, poznatija kao GOP (good old party) je u velikoj krizi od perioda Džordža Buša mlađeg, kada se konzervativni pokret Čajanka (Tea party) izdvojio u najljuću konzervativnu frakciju, nezadovoljan “mekom” politikom koja je vladala unutar stranke. Pod njihovim uticajem ojačali su konzervativni principi kod republikanaca, posebno za mandata demokratskog Predsednika Baraka Obame, okrenuvši stranku ka ekstremnoj desnici. S druge strane, Demokratska stranka se podelila oko borbe establišmenta okupljenog oko Hilari Klinton, da zadrži liberalnu politiku stranke i želje za progresivnim promenama (čitaj socijaldemokratskih) koje zastupa i predvodi Berni Sanders. Nakon veoma sumnjive pobede koju je Hilari ostvarila u kokusima nekih federalnih država, unutar same Demokratske stranke stvorio se stav, veoma sličan stavu belih listića u Srbiji, da na izbore ne treba izaći, jer im nije omogućena alternativa, jer su pokradeni i prevareni. Za razliku od Srbije nije bilo onih koji su zbog toga hteli ili zagovarali glasanje za protivničku stranu, ali su se glasovi za bojkot jasno i glasno čuli, da je čak sam Berni Sanders apelovao da se izađe i glasa za Hilari. Međutim, kao i u Srbiji, bojkot građanske klase i disciplinovano glasanje konzervativnih “narodnjačkih” birača doveo je do toga da populista dođe na čelo SAD.

Dve godine kasnije, ili 22 meseca od početka predsedničkog mandata Donalda Trampa, bezbrojni skandali obeležili su ovaj period. Navedimo najznačajnije:

VIŠE O TOME

Zašto je Donald Tramp pobedio i postao Predsednik SAD

Socijalne osnove biračkog opredeljenja glasača

Nakon završetka Drugog svetskog rata SAD su izašle, ne samo kao pobednica i vojno dominantna država, već pre svega kao ekonomski džin koji je kreirao preko 50% planetarnog bruto proizvoda. Samo društvo bilo je ujedinjeno oko tržišne ekonomije kao ključne pokretačke snage društva. Svako je mogao da vredno radi i da ostvari američki san – stekne uspeh i bogatstvo. Dok je širom sveta ključno pitanje bilo kako izvesti revoluciju i uspostaviti komunistički poredak koji će omogućiti jednakost svih ljudi i ravnopravnu raspodelu društvenog bogatstva, dotle je u SAD to pitanje bilo van misli građanskog društva. Prosečan amerikanac svojim radom je mogao da izdržava veliku porodicu, uzme stambeni krediti i uspešno ga finansira, odškoluje decu, plaća zdravstveno osiguranje i ušteti za penziju.

Američka porodica 50-tih godina XX veka

Siromašni amerikanci same sebe nisu videli kao proleterijat koji treba da izvede revoluciju, već kao milionere koji se još uvek nisu obogatili. Ovo mišljenje i dalje je prisutno u svesti prosečnog amerikanca, bez obzira na njegovu socijalnu poziciju. Pedesetih godina američko društvo preokupirala su pitanja borbe protiv rasizma i za rasnu jednakost. Pobuna jedne američke crnkinje Roze Parks bila je iskra koja je pokrenula lavinu koja i dalje traje. Čak dotle da su aktuelnog predsednika SAD Donalda Trumpa optužili za rasizam nakon njegovog nemuštog pokušaja da osudi protest belih rasista u Šarlotsvilu u avgustu 2017. godine ili zbog konstantnog sukobljavanja sa crnim sportistima koji izražavaju svoj protest protiv nasilja nad crnom populacijom klečeći dok svira himna na početku svake utakmice američkog fudbala.

Barak Obama sedi u istom autobusu na mestu gde je sedela Roza Parks, u Henri Ford
muzeju, država Mičigen, April 18, 2012. (zvanična fotografija Bele kuće) 
VIŠE O TOME

Ujedinjenje ili kraj

Bez namere da budem novi Apis ili nekakav revolucionar mogu da primetim da je sudbina Demokratske stranke, Socijaldemokratske stranke, Nove Stranke, ali i drugih mirko organizacija nastalih iz nekadašnje Demokrstske stranke jasna. Ili ćemo se ujediniti ili ugasiti!!!

Šta Demokrstska stranka znači za Srbiju?

Možda ovaj video najbolje govori o tome:

Godine 1990. univerzitetski profesori, nezavisni intelektualci i slobodni građani Srbije okupili su se oko ideje zaštite demokratije, ljudskih prava i sloboda u Srbiji, okupili su se kako bi stvorili organizaciju koja će  biti pokretački motor razvoja i modernizacije Srbije, koja neće biti klub obožavaoca jednog čoveka, već će se boriti protiv samovolje svakog pojedinaca bilo da je on Broz, Milošević ili Vučić. Danas u Srbiji ima mnogo stranaka i pokreta, ali jedina politička organizacija koja ispunjava sve kriterijume i koja je garant zaštite građanske Srbije jeste Demokratska stranka.

Continue reading

Zbog čega ću glasati #4 #da oslobodimo Beograd – DS, SDS, Nova, Zelena ekološka partija

Pozivam Vas da me u nedelju 4. marta podržite, da glasate za listu broj 4 – Da oslobodimo Beograd. Ne (samo) zbog toga što me poznajete i što bi ste me podržali kao prijatelja. Pozivam Vas da me podržite i da glasate za broj 4. zbog onoga što će uslediti nakon izbora.

Vlast Srpske napredne stranke je sve samo ne demokratska. Svedoci smo najgoreg:

  • kršenja ljudskih prava – Hercegovačka – rušenje u Sava Mali, stavljanje policije u funkciju podrške kriminalcima umesto građanima;
  • uništavanja nezavisnosti sudstva – kriminalci i tajkuni izlaze iz zatvora, presude se poništavaju, slučajevi zastarevaju…;
  • ukidanja nezavisnih medija – nema više debata u medijima, političke emisije se ukidaju ukoliko se u njima kritikuje vladajuća klika, politički gosti su isključivo funkcioneri vladajućih stranaka ili njihovi plaćeni poltronski analitičari – promoteri;
  • ekonomskog sunovrata Srbije – nepotrebno smanjenje plata i penzija, nedostatak stranih i domaćih investicija, a ukoliko ih ima one su sa prikrivenim vlasništvom, uzurpacije Beograda i kršenja Ustava i zakona radi Beograda na vodi, porasta nezaposlenosti, pada standarda, povećanja zaduženosti države, stavljanje Srbije na crnu listu zemalja s nedostacima u sistemu borbe protiv pranja novca i finansiranja terorizma Međudržavnog tela za borbu protiv pranja novca (FATF – Financial Action Task Force).
  • privatizacije vlasti – Predsednik države i vlada je u funkciji izborne kampanje za SNS, Guvernerka Narodne banke, ombudsmani i direktori regulatornih agencija su isključivo stranački ljudi iako bi trebalo da budu nezavisni stručnjaci;

Pored navedenog treba istaći da vlast neprekidno:

  • Proizvodi svoju opoziciju – lažne liste smišljene da otkinu po koji promil nekoj stranci kako bi ih ostavili ispod cenzusa i time u konačnom rezultatu doveli do prelivanja neraspodeljenih glasova listi sa najvećim brojem glasova, odnosno vladajućoj stranci. Takođe prikriveno finansijski i medijski podstiče male građanske pokrete kako bi izašli samostalno i smanjili broj glasova realnoj opoziciji.
  • Troši uspešne ljude koji imaju šansu da je ugroze – Ovo je posebno važno spomenuti jer predstavlja suštinski razlog zbog koga je potrebno podržati listu Da oslobodimo Beograd!!!

Pred svake izbore se pojavi čovek od ugleda sposoban da zadobije podršku građana i ugrozi vlast SNSa. Međutim, već u narednom izbornom ciklusu njegov potencijal kod birača je potrošen, a sposobnost da ugrozi vlast je umanjena. Ovde pre svega mislim na ljude kao što su Saša Radulović – koji je 2016. godine ostvario dobar rezultat, da bi već na sledećim predsedničkim izborima bio ispod kvoruma; Saša Janković – koji je oko sebe okupio građansku Srbiju i dobio 16% podrške, da bi je političkim diletantizmom izgubio; i na Vuka Jeremića – dovoljno je reći „drugi na svetu, a četvrti u Srbiji“. Danas se isto dešava sa Draganom Đilasom.

Dragan Đilas je najbolji kandidat opozicije, koji je sam istakao svoju kandidaturu, potom zatražio i zadobio podršku političkih organizacija Saše Jankovića (PSG – Pokret slobodnih građana) i Vuka Jeremića (Narodna stranka) kao čovek koji ima kredibilitet kod građana i sposobnost da bude najveći protivnik vlasti SNSa u Beogradu. Kao neko ko je kao odbornik u Skupštini Beograda (2012-2013 godine) podržavao Dragana Đilasa kao gradonačelnika svestan sam njegovih mana i vrlina, kao i posla koji je obavljao za Beograđane. Međutim, svestan sam da će na ovim izborima Dragan Đilas dobiti dvocifrenu podršku građana (možda čak i preko 20%), ali da će se nakon izbora ponoviti isti scenario koji smo već više puta videli sa Sašom Radulovićem, pa sa Sašom Jankovićem, kao i sa Vukom Jeremićem. Ući će u formiranje svoje političke organizacije, biće napadan od strane režimskih medija sve dok podrška koju uživa ne bude dovedena na nivo koji je podnošljiv za režim.

Da oslobodimo Beograd, s druge strane ima za cilj da nakon izbora u Beogradu krene ka stvaranju ozbiljne stranke levog centra, koja bi ujedinila građansku Srbiju i stvorila šansu za promenu režima, koja bi obnovila snagu nekadašnje Demokratske stranke i ujedinila rascepanu opozicuju koja je nastala od njenih lidera. Da budem savršeno jasan i precizan – bez podrške Borisa Tadića kao predsednika Srbije i Demokratske stranke ljudi kao što su Vuk Jeremić, Dragan Đilas, Dragan Šutanovac, pa čak i Saša Janković ne bi bili više od ljudi uspešnih u svojoj struci. Svoj politički uspeh duguju podršci koju su dobili od Borisa Tadića. Takođe, Boris Tadić nikada ne bi postao Predsednik Srbije da nije prvo postao Predsednik jedne velike građanske Demokratske stranke. Uspeh svih njih je proistekao iz Demokratske stranke – jedine stranke u Srbiji koja je osnovana od strane slobodnih, obrazovanih, mislećih građana Srbije.

Zbog toga je glas za listu Da oslobodimo Beograd glas za ujedinjavanje opozicije i stvaranje organizacije koja je jedina sposobna ne samo da se suprotstavi režimu, već da sutra ponudi održivu politiku za budućnost Srbije.

Izbori za Skupštinu Beograda

Ovih dana aktuelna je tema izbora za Skupštinu grada Beograda, tačnije gradski izbori i zajednički nastup opozicije na tim izborima. Pre svega bih želeo da podsetim da se Socijaldemokratska stranka konstantno zalaže za zajednički nastup demokratske opozicije. Prvo smo pokušali da ujedinimo opoziciju za učešće na parlamentarnim i lokalnim izborima 2016. godine, što je završeno odustajanjem Demokratske stranke. Ujedinjenje je trebao da bude uvod za zajedničku podršku jednom kandidatu opozicije na predsedničkim izborima 2017. godine. Nažalost dva ovna na brvnu nisu uspela da se usaglase i kao posledicu imamo duplu krunu Aleksandra Vučića (Predsednik i Premijer).

U sredu 31. maja 2017. godine, uveče – nakon polaganja zakletve novog Predsednika Srbije, organizovan je protest protiv režima na kome su rame uz rame bili dva glavna protivkandidata demokratske Srbije, Saša Janković i Vuk Jeremić, ali i bivši Predsednik Srbije Boris Tadić, Saša Radulović, Boško Obradović, Sanda Rašković Ivić i drugi. Tada su najavili zajednički nastup na predstojećim gradskim izborima. Iako obećavajuće, ovakva najava predstavlja dobar signal, ali i skoro nemoguću misiju, posebno ako se ima u vidu iskustvo koje smo imali na prethodnim lokalnim izborima u Zemunu. Continue reading

Zbog čega ću glasati za Vuka Jeremića

Pre svega da naglasim da su Saša Janković i Vuk Jeremić dva odlična kandidata na kojima bi mogle da nam pozavide i demokratije sa mnogo dužom tradicijom. Obojica su pristojni, obrazovani, svetski ljudi koji odlično rade svoj posao, koji imaju struku i van politike, pravi predstavnici građanske Srbije. To sve čini da izbor između njih dvojice bude težak. Međutim izbor mora da se napravi! Continue reading

Backfire – ili zašto će Donald Tramp biti sledeći predsednik SAD

Internet sajt Urban Dictionary definiše pojam Backfire kao:

to bring a result opposite to that which was planned or expected.

#disappoint #fail #ricochet #boomerang #backlash

U prevodu: Rezultati suprotni planiranim  ili očekivanim.

Predsednički izbori u SAD održavaju se svake prestupne godine drugog utorka u novembru. Ove 2016. godine to je prvi mogući datum – utorak 8. novembar. Kandidati za predsedničko mesto su Hilari Klinton ispred Demokratske stranke i Donald Tramp ispred Republikanske stranke.

Izborna trka za mesto stranačkog kandidata traje već dve godine. Kako predsednik SAD ne može biti biran više od dva puta, tako je već 2012. godine, nakon druge pobede trenutnog predsednika Baraka Obame bilo jasno da će obe partije imati svoje nove takmace za mesto u Beloj kući. Continue reading